Košarica 0
Ne želim da pobijedim

Ne želim da pobijedim

Ne želim da pobijedim. govori o mnogome, ali temeljno o četiri prijatelja, o odrastanju, o generacijama i o pozivu roditelja. A kada se bujica svijesti o i u turbulentnim vremenima – koja su prije pravilo nego iznimka na ovim prostorima – stušti na Avdićeve turbine u tekstu će se zakotrljati puno rock’n’rolla, nešto vojničkih doživljaja, bruh, stadion na Tušnju, Schopenhauer, vrana koja okreće itisončiće po bašči, genijalni i razočarani likovi, Buda u rovu, lijepa Bilja tužne sudbine…

Možda će vas zanimati

Četvrta proza Damira Avdića Ne želim da pobijedim. od rezolutnog naslova “potcrtanog točkom” preko cijelog teksta teče kao svojevrsna struja svijesti na 220 V – kako i priliči kantautoru s električnom gitarom – i slično njegovoj glazbi obuzima i valja se furiozno, kao bujica, do poetične poente. U toj bujici sjećanja i refleksija vozi se i šaren materijal ljudskog života, pomiješane naslage vremena i iskustva, pripovijesti, anegdote, parole, dosjetke, psovke, krikovi i stihovi. Svakako autentika lišena straha i kalkulacija. Kolikogod bujica svijesti bila snažna Avdić je slaže u pripovjedni tok koji se prati bez problema. Ne želim da pobijedim. govori o mnogome, ali temeljno o četiri prijatelja, o odrastanju, o generacijama i o pozivu roditelja. A kada se bujica svijesti o i u turbulentnim vremenima – koja su prije pravilo nego iznimka na ovim prostorima – stušti na Avdićeve turbine u tekstu će se zakotrljati puno rock’n’rolla, nešto vojničkih doživljaja, bruh, stadion na Tušnju, Schopenhauer, vrana koja okreće itisončiće po bašči, genijalni i razočarani likovi, Buda u rovu, lijepa Bilja tužne sudbine… Kako bi se sve to zahvatilo Avdić slobodarski i znatiželjno pristupa i jeziku, prakticira vlastitu gramatiku, reducira interpunkcije i udara opake prozne ritmove. Okosnica pripovijedanja i njegova čvrsta točka su iskazi, zbildane izdvojene rečenice, što ne znači da one nisu proizvod nepouzdanog sjećanja, mašte, stava i ostalih literarnih zahtjeva. Ova proza govori o ubrzanim vremenima, o raspadima sistema, no lišena je nostalgije. Ultimativno postmodernistička, pokazuje zazor prema velikom i preambicioznom, ljudsku mjeru nalazi u sadašnjem i lokalnom, a odustaje od Priče da bi pričala priče, premda ne i od potrage i mudrosti, što opet ne znači da u tekstu nema (auto)ironije i rutina i brbljanja svakodnevice. Ne želim da pobijedim. je knjiga optimizma i snage, nikakvog defetizma, nego mnogih čuda i, recimo to avdićevski, muda.
Šifra artikla 4010-08352
Književni žanr Proza
Autor Damir Avdić
Broj stranica 128
Uvez Meki
Izdavač Algoritam
Biblioteka Mali KaLibar
Godina izdanja 2014.
Izdanje Prvo

Ocijeni i komentiraj proizvod

Samo registrirani korisnici mogu davati ocjene. Molimo, registrirajte se